Početna
Vizija i misija
Karijera i nagrade
Školovanje
Putovanja
Osiguranje
osiguranje fizičkih osoba
osiguranje pravnih
osoba
što sve trebate znati o
osiguranju
Rječnik pojmova iz
osiguranja
Fotogalerija
Naši zastupnici
Naši uredi
Kontakt
Zaposlenje
Linkovi
Ugovor o osiguranju imovine

 

Tko može sklopiti ugovor o osiguranju imovine?

Koja je svrha osiguranja imovine?

Kada se ugovor o osiguranju smatra sklopljenim?

Kada počinje i kad se završava osigurateljno pokriće?

Tko su ugovorne strane kod ugovora o osiguranju imovine?

Koja su prava i obveze ugovaratelja osiguranja?

Koje su posljedice neplaćanja premije osiguranja kod ugovora o osiguranju imovine?

Može li osiguranik prepustiti oštećene osigurane stvari osiguratelju?

Što ako predmet osiguranja propadne zbog događaja koji nije predviđen u polici osiguranja?

Koje štete su pokrivene osiguranjem?  

Odgovara li osiguratelj za štetu prouzročenu nedostacima osigurane stvari?

Je li osiguratelj dužan isplatiti i štete prouzročene ratnim operacijama i pobunama?  

Na koji način se može sklopiti ugovor o osiguranju imovine?

Osiguranje imovine na svotu osiguranja

Osiguranje imovine na sadašnju (stvarnu) vrijednost

Osiguranje imovine na novu vrijednost

Osiguranje na taksiranu (subjektivnu) vrijednost

Osiguranje na svotu prvog rizika

Oosiguranje po štetnom događaju  

Što je to nadosiguranje?

Što je to višestruko, a što dvostruko osiguranje?

Što je to suosiguranje?

Što je to podosiguranje?

Klauzule kod ugovora o osiguranju imovine

Što se događa s ugovorom o osiguranju u slučaju otuđenja (prodaje ili darivanja) predmeta osiguranja?

Koja su prava nositelja založnog i drugih prava kad nastupi osigurani slučaj?

Što je to subrogacija?

   

Tko može sklopiti ugovor o osiguranju imovine?  

Ugovor o osiguranju imovine može sklopiti svaka osoba ili se može sklopiti u korist svake osobe koja ima opravdani interes na predmetu osiguranja.

Međutim, prema načelu osigurljivog interesa , naknadu štete iz osiguranja može ostvariti samo osoba koja je imala opravdani interes da se ne dogodi osigurani slučaj, jer bi u suprotnom pretrpjela materijalni ili financijski gubitak (članak 948. ZOO-a).

Pod osigurljivim interesom podrazumijevamo zainteresiranost jedne osobe da ne nastupi osigurani slučaj, jer bi inače pretrpjela materijalnu štetu, a pravnim je poretkom dopustivo taj interes osigurati. Pravno dopustiv je svaki interes koji nije suprotan ustavnim odredbama, prisilnim propisima i pravnim normama.  

Postojanje osigurljivog interesa u imovinskom osiguranju pretpostavlja vlasništvo nad imovinskim objektom odnosno odgovornost prema trećoj osobi. U imovinskom osiguranju, osigurljiv interes mora postojati s danom zaključivanja ugovora, a svakako s danom nastanka štete.


 

Koja je svrha osiguranja imovine?  

Svrha osiguranja imovine je da se osiguraniku osigura naknada za štetu koju bi imao u svojoj imovini zbog nastupanja osiguranog slučaja. Cilj je, dakle, da se osigurniku naknadi šteta koju je pretrpio, a ne ostvarivanje zarade . Stoga ni naknada štete ne može biti veća od štete koju je osiguranik pretrpio nastupanjem osiguranog slučaja.

Kod osiguranja usjeva i plodova i ostalih proizvoda zemlje iznos štete utvrđuje se s obzirom na vrijednost koju bi imali u vrijeme ubiranja, ako nije drukčije ugovoreno.

Prema članku 949. ZOO-a pravovaljane su i odredbe ugovora kojima se naknada ograničuje na manji iznos od iznosa štete.

Pri utvrđivanju visine štete uzima se u obzir izmakli dobitak samo ako je to ugovoreno.

Ako se u tijeku istog razdoblja osiguranja ostvari više osiguranih slučajeva jedan za drugim (uzastopne štete), osigurnina za svaki od njih određuje se i isplaćuje u potpunosti s obzirom na cijeli iznos osiguranja, bez njegova umanjenja za iznos prije isplaćenih naknada u tom razdoblju.

Ako je ugovorom o osiguranju vrijednost osigurane stvari sporazumno utvrđena (ugovorena vrijednost), osigurnina se odre­đu­­je prema toj vrijednosti.

Osim stvarne štete, osiguratelj je dužan nadoknaditi troškove, gubitke i druge štete koje su nastale iz razumnog pokušaja spašavanja, čak i onda kada one nisu bile uspješne i kada zajedno sa štetom prelaze svotu osiguranja.


Kada se ugovor o osiguranju smatra sklopljenim?

Prema članku 925. ZOO-a ugovor o osiguranju imovine je sklopljen kad ponuda o osiguranju bude prihvaćena. Pisana ponuda učinjena osiguratelju za sklapanje ugovora o osiguranju imovine veže ponuditelja, ako on nije odredio kraći rok, za vrijeme od osam dana otkad je ponuda prispjela osiguratelju.

Ako osiguratelj u tom roku ne odbije ponudu koja ne odstupa od uvjeta pod kojima se obavlja predloženo osiguranje, smatrat će se da je prihvatio ponudu i da je ugovor sklopljen.

U tom slučaju ugovor se smatra sklopljenim kad je ponuda prispjela osiguratelju.


 

Kada počinje i kad se završava osigurateljno pokriće?

 Ako ugovorne strane nisu drukčije ugovorile, ugovor o osiguranju imovine proiz­vodi svoje učinke istekom dana koji je njime označen kao dan početka trajanja osiguranja, pa sve do svršetka posljednjeg dana roka za koji je osiguranje ugovoreno.

Ako rok trajanja osiguranja nije određen ugovorom, svaka strana može raskinuti ugovor s danom dospjelosti premije, obavješćujući pisanim putem drugu stranu najkasnije tri mjeseca prije dospjelosti premije.

Ako je osiguranje sklopljeno na rok dulji od pet godina, svaka strana može nakon proteka toga roka, uz otkazni rok od šest mjeseci, pisano izjaviti drugoj strani da otkazuje ugovor.

Ugovorom se ne može isključiti pravo svake strane da raskine, odnosno otkaže ugovor kako je to predviđeno ZOO-om.


 

Tko su ugovorne strane kod ugovora o osiguranju imovine?  

Ugovorne strane su ugovaratelj osiguranja i osiguratelj.  


Koja su prava i obveze ugovaratelja osiguranja?  

O glavnim obvezama ugovaratelja osiguranja već je bilo riječi kod izlaganja o ugovoru o osiguranju općenito, te je rečeno da su glavne obveze ugovaratelja osiguranja:

1. prijava okolnosti značajnih za procjenu rizika prije sklapanja ugovora i tijekom trajanja osiguranja,

2.plaćanja premije osiguranja,

3.dužnosti prijavljivanja osiguranog slučaja.

Međutim, kod ugovora o osiguranju imovine ugovaratelja, osim gore navedenih obveza, vežu i:

4. dužnost sprječavanja osiguranog slučaja i

5. spašavanje osiguranih stvari.

Temeljem članka 950. ZOO-a osiguranik je dužan poduzeti propisane, ugovorene i sve ostale razborite mjere potrebne da se spriječi nastanak osiguranog slučaja, a ako osigurani slučaj nastupi, dužan je poduzeti sve što je razborito i u njegovoj moći da se ograniče njegove štetne posljedice. Osiguranik se, dakle, treba ponašati kao dobar gospodarstvenik, jer svaki štetni događaj smanjuje nacionalno bogatstvo, bez obzira što su osigurani slučajevi "pokriveni" sredstvima osiguranja.

Stoga je i osiguratelj dužan naknaditi troškove, gubitke, a i druge štete prouzročene pokušajem da se otkloni neposredna opasnost nastupanja osiguranog slučaja, te pokušajem da se ograniče njegove štetne posljedice, pa i onda ako su ti pokušaji ostali bez uspjeha, pod pretpostavkom da je postupano u skladu s odred­bom stavka 1. ovoga članka ili po nalogu, odnosno uz suglasnost osiguratelja.

Osiguratelj je dužan dati tu naknadu čak i ako ona zajedno s naknadom štete od osiguranog slučaja prelazi iznos osiguranja.

Ako osiguranik ne ispuni svoju obvezu sprječavanja osiguranog slučaja ili obvezu spašavanja, a za to nema opravdanja, obveza osiguratelja smanjuje se za onoliko za koliko je nastala šteta veća zbog toga neispunjenja.


Koje su posljedice neplaćanja premije osiguranja kod ugovora o osiguranju imovine?  

Prema članku 937. ZOO-a, ako je ugovoreno da se premija plaća prilikom sklapanja ugovora, obveza osiguratelja da isplati osigurninu određenu ugovorom počinje idućeg dana od dana uplate premije.

Ako je ugovoreno da se premija plaća nakon sklapanja ugovora, obveza osiguratelja da isplati osigurninu određenu ugovorom počinje od dana određenog u ugovoru kao dana početka osiguranja.

Međutim, ako ugovaratelj osiguranja premiju koja je dospjela nakon sklapanja ugovora ne plati do dospjelosti, niti to učini koja druga zainteresirana osoba, ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu nakon isteka roka od trideset dana otkad je ugovaratelju osiguranja uručeno preporučeno pismo osiguratelja s obaviješću o dospjelosti premije, ali s tim da taj rok ne može isteći prije nego što protekne trideset dana od dospjelosti premije.

U svakom slučaju ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu ako premija ne bude plaćena u roku od godine dana od dospjelosti.

Prema članku 212. Zakona o obveznim odnosima vjerovnik ima pravo zahtijevati od dužnika ono što je dospjelo prije nego što je obveza prestala protekom roka ili otkazom. Prema tome, i kod ugovora o osiguranju imovine osiguratelj ima pravo na premiju osiguranja sve do dana s kojim je otkazan ugovor o osiguranju. Ukoliko ugovaratelj osiguranja dobrovoljno ne plati dužne premije osiguranja, osiguratelj ih može utužiti sudskim putem.


 

Može li osiguranik prepustiti oštećene osigurane stvari osiguratelju?  

Ako nije drukčije ugovoreno, osiguranik nema pravo da nakon nastanka osiguranog slučaja prepusti osiguratelju oštećenu stvar i da od njega zahtijeva isplatu punog iznosa osiguranja.


Što ako predmet osiguranja propadne zbog događaja koji nije predviđen u polici osiguranja?

Ako osigurana stvar ili stvar u vezi s čijom je uporabom sklopljeno osiguranje od odgovornosti propadne za razdoblja osiguranja zbog nekog događaja koji nije predviđen u ugovoru o osiguranju, ugovor prestaje vrijediti danom njezine propasti, a osiguratelj je dužan vratiti ugovaratelju osiguranja dio premije razmjerno preostalom vremenu trajanja osiguranja.

Kad jedna od više stvari obuhvaćenih jednim ugovorom propadne zbog nekog događaja koji nije predviđen u ugovoru, osiguranje ostaje na snazi i dalje glede ostalih stvari uz potrebne izmjene zbog smanjenja predmeta osiguranja.


Koje štete su pokrivene osiguranjem?  

Osiguratelj je dužan naknaditi štete nastale slučajno ili krivnjom ugovaratelja osiguranja, osiguranika ili korisnika osiguranja, osim ako je za određenu štetu ta njegova obveza izrijekom isključena ugovorom o osiguranju.

On ne odgovara za štetu koju su te osobe uzrokovale namjerno te je ništetna odredba u ugovoru koja bi predviđala njegovu odgovornost i u tom slučaju.

Napomena: zla namjera je uvijek isključena iz osiguranja i, ukoliko je osiguratelj dokaže, nije dužan isplatiti naknadu za štetu.

Ali ako se ostvario osigurani slučaj, osiguratelj je dužan naknaditi svaku štetu prouzročenu od neke osobe za čije postupke osiguranik odgovara po bilo kojoj osnovi, bez obzira na to je li šteta prouzročena namjerno ili nepažnjom.


Odgovara li osiguratelj za štetu prouzročenu nedostacima osigurane stvari?

Osiguratelj ne odgovara za štetu na osiguranoj stvari koja potječe od njezinih nedostataka, osim ako je drukčije ugovoreno.


 

Je li osiguratelj dužan isplatiti i štete prouzročene ratnim operacijama i pobunama?  

Osiguratelj nije dužan naknaditi štete prouzročene ratnim operacijama ili pobunama, osim ako je drukčije ugovoreno.

Osiguratelj je dužan dokazati da je šteta prouzročena nekim od tih događaja.


Na koji način se može sklopiti ugovor o osiguranju imovine?

Pod načinima osiguranja podrazumijevamo izbor visine pokrića (svote osiguranja, limita pokrića) koja se danas koriste u praksi i po kojima posluju osiguratelji. Sa stajališta visine pokrića, u praksi se primjenjuju sljedeća osnovna načina osiguranja:

1. osiguranje na svotu osiguranja

•  osiguranje na sadašnju (stvarnu) vrijednost

•  osiguranje na novu vrijednost

2. osiguranje na taksiranu (subjektivnu vrijednost)

3. osiguranje na svotu prvog rizika


 

Osiguranje imovine na svotu osiguranja  

Kod svotnih osiguranja jamstvo osiguratelja u pogledu visine pokrića kreće se maksimalno do visine svote osiguranja odnosno do visine stvarne ili nove vrijednosti .

Svotu osiguranja određuje ugovaratelj osiguranja i on snosi sve ekonomske posljedice tako određene svote osiguranja.

Zakon o obveznim odnosima propisao je da naknada iz osiguranja imovine ne može biti veća od štete koju je osiguranik pretrpio nastupanjem osiguranog slučaja.

Iz ovog temeljnog načina likvidacije šteta slijedi kako svota osiguranja za osiguranu stvar treba biti što bliža stvarnoj vrijednosti , jer je to najveća moguća neposredna šteta na osiguranoj stvari.

Vrijednost osigurane stvari je, ako posebnim sporazumom nije drugačije ugovoreno:  

•  za građevinske objekte cijena izgradnje novog objekta prema cijenama na mjestu gdje se nalaze, umanjena za iznos procijenjene istrošenosti (amortizacija). Građevinski objekti se osiguravaju na građevinsku vrijednost. Tržišna vrijednost građevinskog objekta uz građevinsku vrijednost objekta sadrži i cijenu zemljišta, vodovodnih, kanalizacijskih, električnih, telefonskih i dr. priključaka, građevinske dozvole, ali i vrijednost koja se odnosi na prostorni položaj objekta. Ovi troškovi se ne nadoknađuju kod nastanka štetnog događaja.

•  za strojeve, uređaje i instalacije, inventar i predmete kućanstva , nabavna vrijednost novih stvari umanjena za procijenjene istrošenosti. Za obveznike PDV-a vrijednost opreme se izražava bez PDV-a, jer se i prilikom likvidacije štete naknada po priloženim računima umanjuje za iznosa PDV-a prikazan na računu.

•  za zalihe robe, materijala i sirovina nabavna cijena bez marže i PDV-a.

•  za zalihe gotovih proizvoda i nedovršene proizvode kod proizvođača proizvodna cijena, a ako je tržišna cijena niža od proizvodne, tržišna cijena.


Osiguranje imovine na sadašnju (stvarnu) vrijednost  

Osiguranje na sadašnju (stvarnu) vrijednost potvrđuje načelo naknade štete. U osiguranju imovine standardna metoda nadoknađivanja štete osiguraniku stvarna je vrijednost oštećenih ili uništenih predmeta osiguranja na dan nastanka štete.

Ovisno od predmetu osiguranja upotrebljavaju se tri glavne metode u utvrđivanju stvarne vrijednosti predmeta osiguranja u trenutku nastanka štete:

•  nabavna vrijednost - amortizacija

•  tržišna vrijednost

•  sporazumno utvrđena vrijednost

Nabavna vrijednost (-) minus amortizacija je tradicionalna metoda utvrđivanja stvarne vrijednosti u osiguranju imovine. Ona u obzir uzima inflaciju i amortizaciju imovinskih vrijednosti za trajanja osiguranja. Zamjenski troškovi popravka oštećene imovine su troškovi novih materijala slične vrste i kvalitete. Amortizacija je odbitak za fizičku istrošenost, godine starosti i ekonomske zastarjelosti.


Osiguranje imovine na novu vrijednost 

Ugovor o osiguranju imovine sklopljen na novu vrijednost predstavlja izuzeće od principa naknade štete i znači da se kod utvrđivanja štete neće odbiti amortizacija. 

Po ovim posebnim uvjetima za osiguranje na novu vrijednost mogu se osigurati građevinski objekti (zgrade, poslovni prostori, stanovi i sl.) te oprema od osnovnih i dopunskih opasnosti, koje su obuhvaćene Uvjetima za osiguranje od požara i nekih drugih opasnosti.

Pod novom vrijednošću predmeta osiguranja podrazumijeva se cijena izgradnje, odnosno nabave novoga u mjestu gdje se predmet nalazi uključujući dokumentaciju i pristojbe.

Građevinski objekt može se osigurati na novu vrijednost ako je njegova stvarna vrijednost u trenutku sklapanja ugovora o osiguranju veća od 60% nove vrijednosti.  

Visina naknade utvrđuje se:

  1. kod uništenja, prema novoj vrijednosti u vrijeme nastanka osiguranog slučaja s tim da ona ne može biti veća od svote osiguranja, i to ukoliko se objekt izgradi u roku od tri godine od nastanka osiguranog slučaja. Ako se objekt ne izgradi u roku od tri godine od dana nastanka štete ili ako osiguranik prije isteka ovog roka pismeno obavijesti osiguratelja da objekt ne želi ponovo izgraditi, tada se kod građevinskih objekata osiguranih na novu vrijednost naknađuje prosta (tržišna) vrijednost u trenutku štetnog događaja.
  2. u slučaju oštećenja, u visini troškova popravka prema cijenama materijala i rada u mjestu događaja, u trenutku nastanka osiguranog slučaja.


 

Osiguranje na taksiranu (subjektivnu) vrijednost

Kod nekih predmeta osiguranja osiguratelj i ugovaratelj osiguranja sporazumno dogovaraju svotu osiguranja. U tu se grupu predmeta ubrajaju razni umjetnički predmeti, zlatni i drugi nakit, novac i sl. Štete se nadoknađuju u stvarnom iznosu, ali najviše do ugovorene svote osiguranja.


Osiguranje na svotu prvog rizika

 Svota osiguranja određena prema očekivanoj šteti, a manja od vrijednosti osigurane ili osiguranih stvari, zove se svota prvog rizika .

Prema osiguranju "na svotu prvog rizika" osiguravatelj plaća sve štete do ugovorenog limita, a osiguranik snosi štetu ako je iznad tog limitiranog iznosa.

Svota prvog rizika je i temelj za obračun premije.

Premijske stope za osiguranje na prvi rizik su nešto veće od premijskih stopa za osiguranje na punu vrijednost, jer je i osnovica za obračun manja od stvarne vrijednosti osiguranih stvari.  

Ugovaranje ovakve klauzule može biti povoljno za osiguranika; npr. u osiguranju skladišta robe čija je vrijednost 10.000.000 kn, ugovorena je klauzula "na prvi rizik" u iznosu od 1.000.000 kn. U slučaju npr. provalne krađe osiguravatelj će nadoknaditi stvarnu vrijednost otuđenih predmeta, ali sveukupno najviše do iznosa od 1.000.000 kn. Osnovica za izračun premije osiguranja u ovom slučaju je 1.000.000 kn.


Što je to osiguranje po štetnom događaju?

Kod nekih vrsta osiguranja, npr. kod osiguranja od odgovornosti, obveza osiguratelja nije ograničena samo štetom na stvarima, već se odnosi i na povrede tijela i zdravlja osoba.

U takvim slučajevima postoji mogućnost ugovaranja svota: za štete na stvarima, za povrede tijela ili zdravlja osoba, za štete na stvarima i osobama zajedno.

Ovdje premija ne zavisi isključivo o svoti osiguranja, već i o drugim veličinama (npr. o neto platnom fondu, ukupnom prihodu, broju zaposlenika, a kod odgovornosti u građevinarstvu i montaži i o vrijednosti investicije).

Visina svote osiguranja ugovara se na temelju realnih opasnosti proizvodnje (djelatnosti) i očekivanih posljedica po ostvarenju jednog štetnog događaja.

Kod ostvarenja osiguranog slučaja naknada se obračunava u visini stvarnih troškova popravka i uobičajenih novčanih naknada za povrede ili smrt osoba prema sudskoj praksi, ali ukupna naknada po jednom događaju ne može biti veća od svote osiguranja po štetnom događaju.

Isplata svote po štetnom događaju nema utjecaja na obračun naknade za ostale štetne događaje tijekom razdoblja osiguranja, ako nije ugovorena limitirajuća svota (agregatna svota) kao gornja granica obveze osiguratelja za štete nastale tijekom razdoblja osiguranja. Kad zbroj svih naknada dostigne agregatnu svotu osiguranja, osigurateljno pokriće automatski prestaje.


Što je to nadosiguranje?

 Nadosiguranje je osiguranje u kojem je svota osiguranja veća od stvarne vrijednosti predmeta osiguranja. Budući da bi to značilo mogućnost zarade za osiguranika, ugovorom o osiguranju ne može se utvrditi obveza osiguratelja koja bi bila iznad stvarne vrijednosti osiguranog predmeta.

Ako jedna strana (ugovaratelj osiguranja) namjerno ugovori veću svotu osiguranja od stvarne vrijednosti druga strana ima pravo tražiti poništenje ugovora. U slučaju poništaja ugovora osiguratelj ima pravo zadržati i naplatiti premije za razdoblje do dana podnošenja zahtjeva za poništaj ugovora, ali je u obvezi plaćanja osigurnine do stvarne vrijednosti osigurane stvari, ako do toga dana nastupi osigurani slučaj.

Ako to, međutim, nije bilo namjerno učinjeno tj. nijedna strana nije nesavjesno postupila, svota osiguranja smanjuje se do stvarne vrijednosti, a razmjerno se snižava i premija osiguranja.

Ako se osigurana vrijednost smanji za trajanja osiguranja, svaka ugovorna strana ima pravo na odgovarajuće sniženje osiguranog iznosa i premije, počevši od dana kad je svoj zahtjev za sniženje priopćila drugoj strani.


Što je to višestruko, a što dvostruko osiguranje?  

O višestrukom osiguranju govorimo kada je neka stvar osigurana kod dva ili više osiguratelja od istog rizika, za isti interes, za isto vrijeme i za istog osiguranika, tako da zbroj osiguranih iznosa ne prelazi vrijednost te stvari . Kod višestrukog osiguranja svaki osiguratelj odgovara u potpunosti za ispu­nje­nje obveza nastalih iz ugovora koji je on sklopio.

O dvostrukom osiguranju govorimo u slučaju kada je neka stvar osigurana kod dva ili više osiguratelja od istog rizika, za isti interes, za isto vrijeme i za istog osiguranika, a zbroj osiguranih iznosa prelazi vrijednost osigurane stvari. Ako ugovaratelj osiguranja pri tome nije postupio nesavjesno, sva ta osiguranja pravovaljana su, i svaki osiguratelj ima pravo na ugovorenu premiju za razdob­lje osiguranja u tijeku, a osiguranik ima pravo zahtijevati od svakoga pojedinog osiguratelja naknadu prema ugovoru sklop­ljenom s njim, ali ukupno ne više od iznosa štete.

Kad se dogodi osigurani slučaj, ugovaratelj osiguranja dužan je obavijestiti o tome svakog osiguratelja istog rizika i priopćiti mu imena i adrese ostalih osiguratelja te iznose osiguranja pojedinih ugovora sklopljenih s njima.

Nakon isplate naknade osiguraniku svaki osiguratelj snosi dio naknade u razmjeru u kojem stoji iznos osiguranja na koji se on obvezao prema ukupnom zbroju iznosa osiguranja, te osiguratelj koji je platio više ima pravo zahtijevati od ostalih osiguratelja naknadu više plaćenog.

Ako je neki ugovor sklopljen bez naznake iznosa osiguranja ili uz neograničeno pokriće, smatra se ugovorom sklop­ljenim uz najviši iznos osiguranja.

Za dio osiguratelja koji ne može platiti odgovaraju ostali osiguratelji razmjerno svojim dijelovima.

Ako je ugovaratelj osiguranja sklopio ugovor o osiguranju kojim je nastalo dvostruko osiguranje ne znajući za ranije sklopljeno osiguranje, on može, bez obzira je li prijašnje osiguranje sklopio on ili netko drugi, u roku od mjesec dana otkad je saznao za to osiguranje, zahtijevati odgovarajuće sniženje iznosa osiguranja i premija kasnijeg osiguranja, ali osiguratelj zadržava primljene premije i ima pravo na premiju za tekuće razdoblje.

Ako je do dvostrukog osiguranja došlo zbog smanjenja vrijednosti osigurane stvari za trajanja osiguranja, ugovaratelj ima pravo na odgovarajuća sniženja iznosa osiguranja i premija, počevši od dana kad je svoj zahtjev za sniženja priopćio osiguratelju.

Ako je pri nastanku dvostrukog osiguranja ugovaratelj osiguranja postupio nesavjesno, svaki osiguratelj može zahtijevati poništaj ugovora.


Što je to suosiguranje?

 Kad je ugovor o osiguranju sklopljen s više osiguratelja koji su se sporazumjeli o zajedničkom snošenju i raspodjeli rizika, svaki osiguratelj naznačen u polici osiguranja odgovara osiguraniku za potpunu naknadu.


Što je to podosiguranje?

Podosiguranje je osiguranje u kojem je svota osiguranja niža od stvarne vrijednosti predmeta. Ugovorom o osiguranju utvrđuje se posljedice podosiguranja na naknadu štete. Kod klasičnih svota osiguranja primjenjuje se pravilo proporcije. Prema pravilu proporcije svaka se šteta, bilo totalna bilo djelomična, smanjuje proporcionalno razmjeru svote osiguranja i stvarne vrijednosti osiguranog objekta, ali najviše do svote osiguranja.

Kad se utvrdi da je vrijednost osigurane stvari u trenutku ostvarenja osiguranog slučaja veća od svote osiguranja, osigurnina se smanjuje razmjerno vrijednosti osigurane stvari u trenutku osiguranog slučaja (članak 960. ZOO-a).

Međutim, osiguratelj je dužan isplatiti potpunu osigurninu sve do svote osiguranja, ako je ugovoreno da odnos između vrijednosti stvari i visine osiguranog iznosa nema značenja za određivanje iznosa osigurnine (sporazumno utvrđena vrijednost osigurane svote osiguranja) .

Podosiguranje se može javiti u vrstama osiguranja u kojim se može utvrditi postoji li razlika između svote osiguranja i stvarne vrijednosti osiguranog predmeta, a to su imovinska osiguranja i osiguranja financijskih potraživanja.

Naknada štete u podosiguranju određuje se proporcionalno odnosu svote osiguranja i stvarne vrijednosti predmeta osiguranja:

odšteta : šteta = svota osiguranja : stvarna vrijednost  

pa je

odšteta = (šteta x svota osiguranja) / stvarna vrijednost


Klauzule kod ugovora o osiguranju imovine

U definiranju svojega pokrića osiguratelj može u ugovor unijeti razne klauzule kojima ograničava visinu svoje obveze. Takve klauzule su: klauzule o samopridržaju, franšizi, osiguranju na «prvi rizik», podosiguranju, ograničenju u primjeni pravila proporcije, vremenskim i novčanim ograničenjima.

Polica može sadržavati jednu ili više takvih klauzula. Ograničenja se primjenjuju u trenutku nastanka osiguranog slučaja odnosno likvidacije štete.

Svrha ograničenja osigurateljnih obveza je: isključenje bagatelnih šteta, udio osiguranika u šteti, smanjenje premije, pojednostavljenje u likvidaciji štete, ograničenje moralnog hazarda i špekulativnog ponašanja osiguranika.

Što je to franšiza?  

To je sniženje osigurateljne naknade izraženo u postotku od osigurane svote. Iskazuje se kao postotak od osigurane svote, a može biti i u apsolutnom iznosu. Uvodi se ne samo zbog troškova koji nisu adekvatni njezinoj visini (izbjegavanje bagatelnih šteta) već i zbog toga da se osiguranike stimulira na racionalno ponašanje na održavanju i čuvanju osiguranog predmeta. Osiguravatelji redovno stimuliraju osiguranika na ugovaranje što većeg udjela u šteti snižavanjem premijske stope za povećani iznos franšize.

Može se ugovoriti kao kvalitativna ili kao kvantitativna.

Kvalitativnom franšizom osiguratelj isključuje u cijelosti pokriće i naknadu određenih kategorija rizika.

Kvantitativnom franšizom ograničava se pravo osiguranika na dio naknade, a može se ugovoriti u postotku od osigurane svote ili u apsolutnom iznosu.

Kvantitativna franšiza može biti:

1. Integralna. Ako je šteta niža od visine franšize, odšteta se ne isplaćuje, a ako je šteta iznad visine franšize, odšteta se isplaćuje u cijelosti kao da franšiza nije ni ugovorena. Npr. ako je osigurana svota 100.000 kn a ugovorena integralna franšiza od 10%, onda štete do visine od 10% od osigurane svote (10.000 kn) snosi sam osiguranik. Ako šteta pređe taj iznos, osiguratelj je u obvezi isplatiti odštetu u cijelosti kao da franšiza nije ugovorena.

2. Odbitna . Kod ove franšize osiguratelj plaća štetu samo ako je ona veća od visine ugovorene odbitne franšize. Ugovara se u postocima ili u apsolutnom iznosu od osigurane svote. Za razliku od integralne franšize, ovdje osiguranik uvijek učestvuje u šteti. Kod odbitne franšize, ukoliko je šteta bila ispod ugovorene franšize, osiguravatelj ne isplaćuje odštetu isto kao i kod integralne franšize. Međutim, ako je šteta bila veća od ugovorene franšize, osiguranik učestvuje u šteti s ugovorenim iznosom franšize.

3. Agregatna franšiza ili fiksna godišnja franšiza je odbitna franšiza kod koje se primjenjuje odbitak tako dugo dok visina ukupnih odbitaka franšize ne dosegne ugovoreni ukupni iznos franšize za tu godinu. Ako je npr. ugovorena godišnja agregatna franšiza u iznosu od 1.000 kn i ako u siječnju nastane šteta u iznosu od 500 kn, osiguravatelj nije u obvezi prema osiguraniku. Međutim, ako u veljači nastane šteta od 2.000 kn, onda će osiguratelj platiti 1.500 kn, a osiguranik će snositi 1.000 kn (jer je ukupna šteta u siječnju i veljači 2.500, a godišnji limit je 1.000). Ostale štete koje će nastati kasnije u toku godine osiguratelj će platiti u cijelosti jer je dostignuta razina agregatne franšize.

Što je to samopridržaj?  

Samopridržaj ili udio osiguranika u šteti ugovara se u fiksnom iznosu ili u postotku koji se primjenjuje na iznos štete. Razlikuje se od franšize kod koje se postotak ograničenja obveze određuje prema svoti osiguranja. Ako je npr. osigurana svota 100.000 kn te ugovoren samopridržaj od 10%, u slučaju nastanka štete od 5.000 kn udio osiguranika u šteti bit će 500 kn, a ostatak od 4.500 kn snosi osiguratelj. Kod samopridržaja je, dakle, poznata visina udjela osiguranika u postotku od svake štete pa iznos samopridržaja ovisi o visini štete. Samopridržaj se ugovara u raznim vrstama imovinskih osiguranja: automobilskom kasku, kreditnom osiguranju i sl.  

Vremenska ograničenja

Imaju za cilj ograničiti vrijeme trajanja obveze osiguratelja. Tako se npr. u osiguranju invaliditeta, renta može ograničiti na određeni broj godina, a ne doživotno, bolnički dani na određeni broj dana u godini; kod imovinskog interesa ograničava se naknada plaća, troškova, izgubljene dobiti zbog prekida rada na tri, šest ili najdulje 12 mjeseci.

Novčana ograničenja

Novčana ograničenja mogu biti dvojaka: specifična i utvrđena za svaku pojedinu štetu ili agregatna kad se maksimira ukupan iznos naknade za sve štete koje nastanu u tijeku jedne godine (npr. kod osiguranja od odgovornosti revizora, knjigovođa i sl.). 


Što se događa s ugovorom o osiguranju u slučaju otuđenja (prodaje ili darivanja) predmeta osiguranja?  

Prema članku 961. ZOO-a u slučaju da tijekom trajanja osiguranja dođe do otuđenja osigurane stvari, a i stvari u vezi s čijom je uporabom sklopljeno osiguranje od odgovornosti, prava i obveze ugovaratelja osiguranja prelaze po samom zakonu na pribavitelja, osim ako drukčije nije ugovoreno.

Ali ako je otuđen samo jedan dio osiguranih stvari koji glede osiguranja ne čine zasebnu cjelinu, ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu glede otuđenih stvari.

Kad se zbog otuđenja stvari poveća ili smanji vjerojatnost nastupanja osiguranog slučaja, primjenjuju se opće odredbe o povećanju ili smanjenju rizika.

Ugovaratelj osiguranja koji ne obavijesti osiguratelja da je osigurana stvar otuđena ostaje obvezan plaćati premije koje dospijevaju i poslije dana otuđenja.

Osiguratelj i pribavitelj osigurane stvari mogu odustati od osiguranja uz otkazni rok od petnaest dana, s tim što su otkaz dužni podnijeti najdulje u roku od trideset dana od saznanja za otuđenje.

Ugovor o osiguranju ne može se raskinuti ako je polica osiguranja izdana na donositelja ili po naredbi.


Koja su prava nositelja založnog i drugih prava kad nastupi osigurani slučaj?  

Nakon nastupanja osiguranog slučaja založna prava i ostala prava koja su ranije postojala na osiguranoj stvari prelaze na dugovanu naknadu, kako u slučaju osiguranja vlastite stvari, tako i u slučaju osiguranja tuđih stvari zbog obveze njihova čuvanja i vraćanja, te osiguratelj ne može isplatiti naknadu osiguraniku bez suglasnosti nositelja tih prava.

Te osobe mogu zahtijevati neposredno od osiguratelja da im u granicama iznosa osiguranja i prema zakonskom redu isplati njihove tražbine.

Međutim, ako u trenutku isplate osiguratelj nije znao niti je mogao znati za ta prava, izvršena isplata naknade osiguraniku ostaje pravovaljana.


Što je to subrogacija?  

Pod pojmom subrogacija općenito se razumijeva zamjena jedne osobe u pravnom odnosu drugom osobom, tako da ona stječe ista prava i dužnosti koje je imala osoba u čiju je pravnu poziciju stupila.

U pravnom poslu osiguranja pojmom subrogacija označava se pravo osiguratelja da isplatom naknade za štetu stupi u osiguranikovu pravnu poziciju u vezi sa štetom za koju je isplaćena osigurnina. To se pravo naziva pravo subrogacije osiguratelja ili subrogacija osiguratelja.

Isplatom naknade iz osiguranja na osiguratelja prelaze, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu (članak 963. ZOO-a).

Stupanje u pravnu poziciju osiguranika podrazumijeva da osiguratelj stječe prava i obveze koje je imao njegov pravni prednik (osiguranik) u odnosu na konkretnu štetu. Najvažnije je obilježje stupanja u pravnu poziciju osiguranika da osiguratelj stječe osiguranikovo pravo na zahtjev za naknade štete od trećih osoba koje su potpuno ili djelomično odgovorne za nastanak štete za koju je isplaćena osigurnina. Na temelju tog prava osiguratelj je ovlašten potpuno ili djelomično nadoknaditi gubitak koji je pretrpio isplatom naknade za štetu ili, kako se obično kaže, regresirati se od odgovorne osobe.

Načelo subrogacije odnosi se samo na imovinska osiguranja (i na osiguranje od posljedica nesretnog slučaja ako je ugovoreno kao osiguranje od odgovornosti) i stječe se isplatom odštete a opravdavaju ga dva osnovna pravna razloga:

  • Opće je pravno načelo da oštećeni (osiguranik) ne može ostvariti veću naknadu od vrijednosti pretrpljene štete. Zbog toga oštećeni ne može dva puta naplatiti istu štetu, jednom od osiguratelja i drugi put od osobe odgovorne za štetu, pa postoji zabrana kumuliranja naknade iz osiguranja i obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu.
  • Treće osobe ne mogu imati koristi od toga što postoji ugovor o osiguranju u okviru kojeg one nemaju položaj stranke. Sklapanjem ugovora o osiguranju ne postoji obveznopravni odnos odgovornosti trećih osoba za štetu. U tom odnosu jedna je strana dužna popraviti štetu, dok je druga ovlaštena zahtijevati popravak štete. Treće osobe koje su nanijele štetu tereti dužnost popravka štete neovisno o tome što je oštećeni (osiguranik) ostvario naknadu iz osiguranja.

Svrha subrogacije je i da se oštećenik namiri do punog iznosa štete.

Prijelaz prava s osiguranika na osiguratelja ne može biti na štetu osiguranika, pa ako je naknada koju je osiguranik dobio od osiguratelja iz bilo kog uzroka niža od štete koju je pretrpio, osiguranik ima pravo da mu se iz sredstava odgovorne osobe isplati ostatak naknade prije isplate osigurateljeve tražbine po osnovi prava koja su prešla na njega.

Primjer:

Kuća čija je vrijednost 100.000 € osigurana je na 80.000 €. Krivnjom električara dođe do požara i ona u potpunosti izgori. Tada, u slučaju totalne štete, osiguratelj nadoknađuje osiguraniku 80.000 € te vlasnik kuće trpi još štetu od 20.000 €. Prema primjeni načela subrogacije osiguratelj na kojeg su prešla sva prava oštećenika do visine isplaćene naknade (80.000 €) tuži električara za prouzročenu štetu i u sporu dobije 60.000 €. Od toga iznosa on mora prvo isplatiti osiguraniku 20.000 € dok ostatak pripada osiguratelju.

Osiguranik mora omogućiti osiguratelju ostvarenje prava na subrogaciju. Narušavanjem tog prava osiguratelj se u potpunosti ili djelomično oslobađa svoje obveze prema osiguraniku. Zato, ako osiguranik u automobilskoj nesreći riješi svoju štetu sudara s nesavjesnim vozačem bez suglasnosti osiguratelja, osiguranik automatski gubi pravo da se namiri od osiguratelja.

Iznimno od pravila o prijelazu osiguranikovih prava na osiguratelja, ta prava ne prelaze na osiguratelja ako je štetu prouzročila osoba u srodstvu u pravoj liniji s osiguranikom ili osoba za čije postupke osiguranik odgovara, ili koja živi s njim u istom kućanstvu, ili osoba koja je radnik osiguranika, osim ako su te osobe štetu uzrokovale namjerno. Ali ako je neka od spomenutih osoba bila osigurana, osiguratelj može zahtijevati od njezina osiguratelja naknadu iznosa koji je isplatio osiguraniku.

Osiguratelj nema pravo na subrogaciju od svog osiguranika koji je ujedno i štetnik, ali ima "pravo regresa". Ako je osiguratelj podmirio štetu trećoj osobi koju je izazvao njegov osiguranik, a nije to bio dužan po zakonu ili uvjetima osiguranja, npr. ako je osiguranik skrivio nezgodu pod utjecajem alkohola, on može od takvog osiguranika potraživati isplaćena sredstva.